Hrana je potreba, hrana je ugoda, hrana je pitanje osobnih i kulturnih sklonosti.
Ono na što Europljani ne misle jest da je hrana također i ljudsko pravo koje još uvijek nije u potpunosti realizirano za jednu od devet osoba u svijetu. Gledajući u budućnost, to je također i veliki globalni problem. Do 2050. godine će i dalje isti planet morati prehraniti tri puta više ljudi nego stoljeće prije. Gledajući iz tog kuta, hrana više nije samo osobna stvar. Naši izbori što se tiče hrane već imaju neposredne ili posredne posljedice na klimu, na korištenje resursa poput vode ili zemlje, na sposobnosti ljudi da se prehrane i da žive dostojnim životom ovdje i širom svijeta.
Proizvodnja hrane danas:
- više pridonosi globalnom zatopljenju nego svi automobile, kamioni, avioni zajedno;
- iskorištava 70% slatke vode te uvelike umanjuje kvalitetu vode zbog otjecanja pesticida
i gnojiva; - ubrzava gubitak bioraznolikosti;
- veliki je uzročnik krčenja šuma i dezertifikacije.
Svaka vrsta prehrane ostavlja drukčiji otisak. Koliko izbor hrane pozitivno ili negativno utječe na ljude i planet ovisi uglavnom o sljedećih pet aspekata: što jedemo, koliko (čega) jedemo, koliko hrane bacamo, kako je naša hrana proizvedena i tko je od toga imao koristi.
Svako od nas ima mogućnost tri puta dnevno odabrati hranu koja više poštuje život u nama i oko nas. Na svijetu od 7 milijardi ljudi naše osobne pozitivne radnje mogu se činiti kao kap vode u moru, ali nisu. Uz Sjevernu Ameriku, europski način potrošnje hrane ostavlja najveći ekološki otisak i pokretač je negativnih utjecaja. No unutar Europe, a posebno u devet zemalja koje sudjeluju u ovom projektu, postoje mnogi pozitivni primjeri odgovorne potrošnje hrane.
U ovom dijelu web stranice možete otkriti više o tome kako hrana oblikuje svijet. Opisat ćemo šest globalnih prehrambenih trendova koji su problematični i koji moraju biti u centru pozornosti svih nas, od državnih institucija i kreatora politike do svakog građanina.
Šest prikazanih trendova su:
- ubrzani gubitak raznolikih sorti i pasmina;
- povećana potrošnja mesa i mliječnih proizvoda;
- sve veća distanca između uzgajivača hrane i potrošača;
- gubitak prehrane koja se temelji na sezonskoj hrani;
- galopirajuća potrošnja visoko prerađene hrane i prisutnost palminog ulja u polovici prerađene hrane;
- veliki porast bačene hrane.
