Priča
(Nisko-ugljična) večera iznenađenja
„Skoro je 16:30! Netko zvoni na vratima!“, rekla je Cynthia pomažući Agniezski da pronađe još jastuka kako bi se moglo sjediti na podu.
Noseći boce jabukovog soka u rukama Josip je ušao s još 5 drugih mladića. Michaela koja je bila domaćica druženja oduševljeno je otrčala ponovno do vrata kako bi ih otvorila novoj grupi ljudi. Došlo je svih njezinih 17 prijatelja iz međunarodnog studijskog programa, osim Gregora.
Razvan je započeo razgovor: „I, ljudi, što ćemo pripremiti za Grogora? Ostalo je samo još dva tjedna prije oproštajnog tuluma! Žao mi je što će on biti prvi koji će se vratiti u svoju zemlju, Sloveniju, ali sam svejedno uzbuđen oko pripreme za našu zabavu iznenađenja!“
Cynthia je nastavila: „Našli smo super mjesto! Michaelina baka, naša jedina prava lokalna prijateljica, dozvolila nam je da koristimo njezinu kuću. Dovoljno je velika za 30 ljudi, čak i da prespavamo, a ima i kamin! Sad samo trebamo odlučiti što ćemo pripremiti za večeru“.
Agniezska se odmah nadovezala: „Budući da će Gregor studirati ekologiju sljedeći semestar, bilo bi logično i lijepo da napravimo neko ekološko jelo, zar ne? Nešto kao nisko-ugljičnu večeru iznenađenja!“
Cynthia je uzvratila: „Da, to je dobra ideja! Mogla bi imati nula prijeđene kilometraže“.
Martin: „Kojim to jezikom govorite, djevojke? Nula čega?“
Cynthia: „Nula prijeđenih kilometara! To znači da hrana nije putovala stotinama i tisućama kilometara kako bi došla do nas. Nisko-ugljični otisak znači da proizvodnja ili prijevoz hrane nije prouzročila preveliku emisiju stakleničkih plinova koji zagrijavaju atmosferu i uzrokuju klimatske promjene“.
Pitate li se kako završava priča? Preuzmite našu publikaciju „Jelovnik promjene“ gdje osim raspleta priče možete naći i inspirativna pitanja, odgovorne savjete, dodatne resurse i još mnogo toga!!
Ideja “prehrambenih milja” izražava udaljenost kojom hrana putuje prije upotrebe. Smanjujući prehrambene milje smanjujemo emisiju ugljika tijekom transporta brodom,vlakom, kamionom ili avionom. No, transport je odgovoran samo za dio ugljičnog otiska hrane. Proizvodnja, prerada i pakiranje tome doprinose čak i više. Također je važno i što jedemo: proizvodnja povrća ostavlja manji ugljični otisak nego proizvodnja mesa (saznajte više u 2. poglavlju). (Photo: Creative Commons)
Problematičan trend br.1
Svaka hrana u svako vrijeme, od svagdje.
Hrana odražava prirodne specifičnosti određene regije. Zbog različitih prirodnih uvjeta hrana koja raste u različitim regijama je i sama drukčija. Temperatura, vlažnost i količina sunca variraju od regije do regije i mijenjaju se od jednog godišnjeg doba do drugog. Banane najbolje uspijevaju u tropskoj klimi u područjima blizu ekvatora, kao što je primjerice Ekvador. One rode cijele godine i ne postoji posebno razdoblje kada se beru. S druge strane, drvo jabuke ne bi moglo preživjeti tropske temperature, ali dobro uspijeva u umjerenoj klimi poput europske, a berba plodova je u dva specifična godišnja doba: ljeto i jesen.
U svakoj zemlji se tjedan nakon tjedna događaju sezonske promjene koje nam donose različite vrste lokalne hrane. Konzumacija sezonske hrane nam jamči da konzumiramo svježu hranu bogatu hranjivim tvarima. Konzumacija lokalne hrane je također garancija da ona nije proputovala velike udaljenosti kako bi došla do naših trpeza, i da stoga nije prouzročila nepotrebne emisije ugljičnog dioksida.
Mreža koja prikazuje interakcije u svjetskoj trgovini hranom. Gdje ide i od kuda hrana dolazi? Da li sve zemlje jednako sudjeluju? (Photo: B.S. Halpern (T. Hengl; D. Groll) / Wikimedia Commons, via Wikimedia Commons)
Ljudima koji žive u gradovima i kupuju hranu u samoposlugama može se činiti da više ne postoje ni godišnja doba ni razdaljine. Police u samoposlugama izgledaju prilično iste gotovo cijele godine. Rajčice, krastavci, jabuke ili grožđe se mogu kupiti u svako doba godine. To znači da te namirnice prođu velike udaljenosti i/ili su se proizvele u zagrijavanim staklenicima, što u oba slučaja uključuje veliki utrošak energije. Također može značiti da su te iste namirnice po nekoliko mjeseci stare te da su tretirane sredstvima koja ih dugo održavaju svježima (primjerice fungicidi ili slojevi voska na jabukama). U takvim se slučajevima iz hrane može izgubiti velik dio dragocjenih hranjivih tvari ili se mogu zadržati ostatci pesticida.
Za nas koji živimo u srednjoeuropskim zemljama, primjerice, jabukama bi se trebalo uvijek dati prednost nad bananama. No u lipnju možemo odabrati ukusno sezonsko voće koje tada sazrijeva kao što su jagode.
U siječnju, međutim, održivije je jesti skladištene jabuke nego jagode. Sezonska lokalna hrana često je jeftinija od nesezonske hrane. Također je ukusnija, a njezina proizvodnja doprinosi lokalnoj ekonomiji.
Jedući jagode rano u siječnju ili krastavce tijekom cijele godine je moguće zbog proizvodnje u staklenicima. Područje pored Almeria City-ja u Španjolskoj ima najveću koncentraciju staklenika na svijetu pokrivajući 26,000 hektara (što je jednako površini otoka Malte). Ovo područje su lokalni stanovnici nazvali “more plastike”. Poznato je da puno legalnih kao i nelegalnih migranata tamo rade u nehumanim uvjetima. Da bi saznali više o ljudskim pravima i korektnim uvjetima rada pogledajte 4. poglavlje. (Photo: Google Earth)
Želite li saznati više? Preuzmite našu publikaciju „Jelovnik promjene“ i otkrijte skrivene priče o hrani.
