Priča
Zagonetna životinja
Bilo je to usred popodneva kada su prve kapi kiše pale na Terezin obraz.
„Ooo! … trebali bi požuriti i naći gdje ćemo se sakriti prije nego počne oluja“.
Na sivom nebu je bljesnulo. Tereza i Jana počele su brže pedalirati po blatnom putu dok je kiša lila po njima. Bicikli su im proklizivali na vlažnoj zemlji. „Gle! Tamo! A da odemo tamo?“ Jana je pokazivala u smjeru bijele građevine koja se nalazila nakon skretanja. Nekoliko metara prije građevine osjetile su miris vlažne slame i shvatile da se približavaju poljodjelskom gospodarstvu. Prošle su kroz otvorenu ogradu, spustile na zemlju bicikle i pogurnule prva vrata do kojih su mogle pristupiti. Zrak je unutra bio topao, a zemlja meka. Kada su im se oči prilagodile na tamu, pomislile su da sanjaju…
Je li to ovca ili … svinja? Promrmljala je Jana. Nekoliko sekundi kasnije čupava se životinja koju su iznenadila ova dva uljeza oglasila i tako odagnala sumnju.
„Svinja!“
Trenutak kasnije, netko je ušao u staju. Bila je to visoka žena u kišnom kaputu koja im se nasmiješila.
„Dobar dan mlade dame. Vidjela sam kako ulazite pa sam pomislila ponuditi vas toplim čajem dok čekate da stane kiša. Dođite sa mnom u kuhinju“. Jana i Tereza su rado prihvatile poziv. Ušle su u kuhinju u kojoj se miris biljnog čaja miješao s mirisom nečega u pećnici. Tiho su sjele nadajući se da će saznati više o zagonetnoj svinji koja je izgledala kao ovca.
„Mora da vas je iznenadilo kad ste vidjele Rubby“, kazala je vlasnica imanja.
„Rubby?… tako se svinja zove?“, upitala je Tereza.
„Da, to joj je ime“, smiješila se gospođa. „Rubby pripada svinjskoj pasmini koja se naziva mangulica. Kako uglavnom živi na otvorenom, ima vunasti pokrov kao ovca, posebno zimi. Ova pasmina je bila pred izumiranjem ali je sada spašena jer se u Mađarskoj ponovno ozbiljno započelo s njenim sve većim uzgojem“.
„Izumiranje? Mislite reći da bi zauvijek mogla nestati? Kako je to moguće?“
Pitate li se kako završava priča? Preuzmite našu publikaciju „Jelovnik promjene“ gdje osim raspleta priče možete naći i inspirativna pitanja, odgovorne savjete, dodatne resurse i još mnogo toga!
A Mangalitsa pig (Photo: By Nienetwiler (Own work) [CC BY 2.5 ch (http://creativecommons.org/licenses/by/2.5/ch/deed.en)], via Wikimedia Commons)
Problematičan trend br.5:
Sa sve većom standardizacijom prehrane, gubi se raznolikost namirnica
Po ulasku u samoposlugu bivamo okruženi policama prepunih svim vrstama hrane, koje ponekad pristižu iz udaljenih krajeva. To nam stvara osjećaj da postoji velik izbor i sve veća raznolikost pristupačnih namirnica, no taj osjećaj može zavarati.
Agencija za prehranu koja djeluje pri Ujedinjenim Narodima pod službenim nazivom Organizacija za Prehranu i Poljoprivredu (FAO) objašnjava da unatoč 7000 vrsta biljaka koje su se uzgajala u povijesti čovječanstva, danas se 75% svjetske količine hrane proizvodi tek od 12 biljnih i pet životinjskih vrsta26. Četiri vrste usjeva (riža, pšenica, kukuruz i krumpir) odgovorne su za više od 60 % ljudskog unosa energije27. Kako prehrana ljudi ovisi o ovom relativno malom broju žitarica ključno je održati njihovu visoku genetsku raznolikost putem očuvanja njihovih sorti. FAO, međutim, upozorava na ozbiljan problem s brojnosti biljnih vrsta. Svaka od žitarica (primjerice pšenica) već je izgubila veliki broj sorti na svjetskoj razini (postoji na tisuće različitih vrsta pšenice ali se sadi sve manje njezinih sorti).
U razdoblju od 100 godina (1900. – 2000.), izgubilo se 75% biološke raznolikosti poljoprivrednih proizvoda jer su zemljoradnici širom svijeta prestali koristiti brojne slobodno oprašene biljne vrste28. Zbog uvođenja i prihvaćanja industrijskih metoda poljoprivredne proizvodnje i kompleksnih zakona, zemljoradnici se sve više okreću prema komercijalnim hibridnim vrstama koje postižu veći urod, jednoobraznu veličinu, izgled i okus. One također zadovoljavaju potrebe potrošača koji žele jeftiniju hranu predvidive kvalitete.29 Međutim, nedostatak u tome je da zemljoradnici uzgajaju sve manje različitih vrsta pšenice, rajčica ili krumpira čime se umanjuje kapacitet uzgoja dovoljne količine hrane za sve ljude u budućnosti. Saznajte u priči koja slijedi zašto je važno očuvati agrobioraznolikost.
Kako smo postali ovisni o malom broju komercijalnih sorti voća i povrća, tisuće tradicionalnih (također znanih kao baštinjenih) sorti je nestalo. Teško je točno odrediti koliko njih se izgubilo tijekom prošlog stoljeća, ali je istraživanje iz 1983. godine, koje je provela Međunarodna fondacija za ruralni razvoj iz SAD-a, ukazala na dimenzije problema. Istraživanje koje je obuhvatilo 66 biljaka, rezultiralo je otkrićem da je u SAD-u izumrlo oko 93% sorti. No, potrebna su ažurirana istraživanja. Izvor, http://ngm.nationalgeographic.com/2011/07/food-ark/food-variety-graphic
Želite li saznati više? Preuzmite našu publikaciju „Jelovnik promjene“ i otkrijte skrivene priče o hrani.
